Od Zagreba Do Dubrovnika: Vožnja Niz Autocestu A1 U Hrvatskoj

Dan 1: Zagreb do Rovinja, sati 3.5

Protiv svoje bolje prosudbe probijam se kroz Istru, hrvatsku prijestolnicu hrane. Razlog moje žurbe: Pokušavam doći do luke Rovinj u kojoj se nalazi malahit prije zalaska sunca. Slikovita morska luka toliko je voljena da su je tvrdili stari Iliri, Bizantinci, Franci, Rimljani i Hapsburgovi. Mlečani su ga obožavali toliko da su ga učinili vazalnim stanjem u 1283-u gotovo 500 godina i nastavili su obilazeći prelazeći Jadranom velikom brzinom catamarani ultraveloci, Čak je i posljednjih 100 godina Rovinj prošao kroz ruke još četiri zemlje - Austrije, Italije, Jugoslavije i konačno Hrvatske. Nadam se da to opet neće promijeniti nacionalnost prije nego što stignem.

David Alexander Arnold

Istra se razlikuje od ostatka Hrvatske. Ceste se vijugaju niz nakupine brda i vinograde obložene kamenim zidovima. Poput Toskane, ova je zemljana provincija nacionalna smočnica poznata po travnatim maslinovim uljima, mirisnim tartufima i rustikalnim tavernama. Teško je zamisliti da među tim brdima postoji blistava plaža. Ali zemljanost završava na mjestu prvog hrvatskog dizajnerskog hotela Lone, parkiranog na obalama Jadrana poput istočnog bloka Ljubav Brod, Izvrsna Loneova vanjska ljepota obiluje raskošno divljim interijerima iz doba jugoistočne epohe, koji uključuju neonsko osvijetljene banje i geometrijske atrije posute visećim vrtovima. No, vrhunac je borova uvala prepuna hotela, prepuna kupača koji su prolazili pored gumenjaka pod stražom katedrale Sv. Eufemije. 2014, Lone i njegovo susjedno sestrinsko imanje, Monte Mulini, dodali su novi beach beach klub koji očara opušteni duh Istre sa ležaljkama, barovima i dnevnim DJ-evima koji sviraju zalazeće setove, za što sam stigao upravo na vrijeme.

Za večeru lutam kaldrmom kaldrme do Monte, gostionice uz stepenice Svete Eufemije u kojoj gastro-molekularni preobražava mediteranski izgled. Ovdje se gnijezdi Kvarnerski škampi leptir u krevetu od peršina i rižota od morskog ježa, rajčice nabubre mekanim kremastim Skuta (ricotta), malvazije s okićenim bagremom i zlatna vina Amfora - koja se ostare pod zemljom u vrčima od Terra cotte - bezobrazno se vraćaju natrag do hrane. Kasnije negujem noćnu kapicu biska rakija (lokalna graba imele) u Baru Valentino, povjetarac koji se gnijezdi na stijenama iznad zrnate ploče mora.

David Alexander Arnold

Dan 2: Rovinj do Prvić Luka, sati 4.5

Nakon nekoliko jutarnjih krugova u luci sa starim Yugo Nationals, krećem prema jugu. A1 usmjerava prema unutrašnjosti Nacionalnog parka Plitvice, niz bazena i slapova safirima koji zmijuju oko krškog labirinta. Zauzvrat je krajnje prekrasna i pretjerano gužva. Nekoliko pritoka sjeverno na sjeveru pruža utočišta manjeg turizma i mogućnosti kupanja za one koji ne mogu odoljeti azurnoj vodi, bogatoj travertinom. Ručak sam u šumovitom zaseoku Slunj na popločilištu Pod krovnom konobom Rastoke, gdje grickam paprike kisele paprike i pastrmke izvađene kukuruznom brašnom, s pogledom na vodenicu.

David Alexander Arnold

Dvosatno protezanje do dalmatinske obale presijecalo je dramatične Dinarske Alpe, s obalnim rasponom Velebita na zapadu i spektakularnom planinom Dinarom 6,000 plus stopalom na istoku. Pejzaž postaje sve sušniji i ceste prepune dobavljača koji nose hidžabe i plavuše plavih kotača škripavac sir, koji je sličan halloumi. Slijedim A1 do Šibenika, srednjovjekovnog primorskog gradića poznatog po ukrašenom krstionicom katrefova njegove katedrale St. James. Parkiram automobil i odjurim trajektom do Prvog?, Malog otoka, ispod radarstva, gdje se uskačem u hotelu Maestral, ukusnoj bivšoj školskoj kući 12 sa zelenim drvenim roletama koje se otvaraju prema luci. Deset minuta hoda vodi do Marete, gdje perim tanjur pržene kalamare hladnom čašom ozujskog piva prije nego što se vratim u svoju sobu pod nebom svjetlucavih zvijezda.

David Alexander Arnold

Dan 3 Prvic Luka Do Dubrovnika, sati 4.5

Trajekt u kasnim jutarnjim satima omogućava lagani doručak na sunčanom popločanom dijelu dvorišta Maestral. Vraćam se za volanom, krećem niz obalu Magistrala cestom, zaobilazeći Rogoznicu, gdje ronioci rone među antičkim amforama i divim se zasljepljujućim pogledima s ceste dok kreću u užurban Split, najveći grad u Dalmaciji. Split je prizemna nula za easyJet turiste, ali ostaje mlad i optimističan. Danima turisti i seksi Splićani lažu uz plažu Bačvice i igraju se picigin, lokalna verzija odbojke bez mreže. Po mraku kreću se do Dioklecijanove palače, rimske tvrđave s UNESCO-om, na kojoj su bile javne ulice, trgovine i rustikalne kafane. Gužve se vraćaju u krupne plažne klubove Bacvice do 5 ujutro, ali ja nastavljam prema jugu.

Posljednja tri sata vode do elegantnog i utvrđenog Dubrovnika, čiji su zidovi iz 13X-a i blage klime odavno privukli poklonike suncanih budžeta bez budžeta, iako danas posjetitelji koji traže posao nisu bili sretni. Putujem do mirne vile Vrsne Orsule, koja vreba ispod bugenvila u kaskadnom vrtu uz more. Odavde imam pogled prema cijeloj obali. Smjestio sam se u intimni hotelski restoran Victoria, preko pladnja debelu stonsku kamenicu i ohlađene boce dalmatinske po? ip (mjehurić) i reci ? ivjeli (nazdrav) sebi za savršeno putovanje.

David Alexander Arnold