Kreolski Obilazak Martinika

Martiniquais smatra Grand-Rivirea, koji gleda na nemirni kanal Dominika, kraj svijeta. To je sigurno bio kraj puta. Nakon što se bijela ruka na šišanju okrene klizalištem Mount Pelsee i prođe kroz kišnu šumu gdje su potoci padali pod jednosmjernim ovjesnim mostovima, stigao sam u ovo izolirano selo na najsjevernijoj obali Martiniquea. Ulice su u nedjelju popodne bile prazne dok je sunce obasjalo pastelne vikendice sa zatvorenim drvenim kapcima. Čak ni pas nije lajao. Ali napokon sam pronašao scenu: Chez Tante Arlette, neformalni restoran s lončanim biljkama krotona na ulazu. Unutra je bilo ugodno prepuno bučnih, gladnih pokrovitelja koji su dan odmora uzimali ozbiljno nad farbama od rakova i rashlađenom Dokazanom rosom. Svi su najbolje nosili štikle na crkvi. Kad je vlasnica Carine Charpentier predstavila marmite du p? cheur- ploča s morskom hranom od jastoga, rakova i druge domaće ribe umasirane u začinjeni kreolski umak - postalo je očito zašto se najbrzozbirljiviji stanovnici ovog otoka na francuskim Antili stavljaju na plastiku. Puknuvši sočnu kandžu jastoga, poslao sam umak prskajući na ubrus, stolnjak, sunčane naočale i zid iza mene. „? aa? t ??- upita Charpentier, želeći da znam da li uživam u svom nerednom obroku. Ovo je odmah postalo moj omiljeni lokalni izraz: izgovoreno brzo, zvučalo je kao zasititi.

Dok je Columbus prvi put vidio 436 otok kvadratnih milja u 1493-u, Martinique je pripadao Francuskoj otkad su se sadnjaci šećerne trske nastanili ovdje u 17th stoljeću. Unatoč toj odanosti galici, prevladavajuća kultura jedan je od najčišćih izraza kreolske na Karibima. Geografski gledano, Martinique je sendvič između Svete Lucije i Dominike, ali ima puno više zajedničkog s Haitijem i Trinidadom, također bogatim kreolskim loncima za topljenje. Lokalne tradicije i patois razvijaju se kako su različite etničke skupine učinile ovaj vulkanski otok svojim domom: Amerikanci Kariba, britanski i francuski kolonisti, afrički robovi, radnici na kineskim poljima, pa čak i tamilci, koji su uveli gravitaciju poput curryja koju Martiniquais naziva Colombo, (Slično je s umakom koji je namotao cijelu moju bluzu.) Kreola se očituje ne samo u kuhinji, već i u duhu s kojim stanovnici obavljaju svoje svakodnevne poslove. Tržišni dobavljači spajaju Chanel pribor sa svojim corsage en broderie anglaise bluze i madras suknje; zouk dance music odjekuje iz Mercedes-ova taksija u praznom hodu pored štandova s mangom; daperski poštari koji dostavljaju pisma usvajaju tkani dlan bakoua šeširi koje su nekoć nosili robovi za rezanje trske. Za one koji žude za vjernim ukusom života na Antilima, Martinique je superiorniji otocima usmjerenim na više mjesta kao što su St. Bart's ili St. Martin. Kao tinejdžer kupio sam prvu bočicu pravog francuskog parfema u Fort-de-Franceu; od tada, vraćao sam se svakih nekoliko godina na ovaj nerazvijeni otok planinskih vrhova i plantaža banana i plaža s crnim pijeskom kako bi se trguju po kore cimeta na tržištu i razgovarali s damama koje prodaju frittere bakalara na seoskim trgovima.

Jutro nakon Chez Tante Arlette probudio sam se u B? K? Zemljište. Ovaj sardonski izraz odnosi se na manikiranu regiju između Le Roberta i Le Vauclina gdje su bogati Martiniquais sagradili imanja u zaklonjenim atlantskim uvalama. B? K? je lokalni sleng za bijelu osobu. Ovisno o prigodi, Martiniquais prelazi s formalnog francuskog na poznatiji kreolski. Razmotrite riječ Beguine: To je starofrancuska za ženu, redovnicu i flert. Također se odnosi na seksi stil glazbe i plesnih koraka, sličan rumbi, koji je starosjedilacki Martinique. U 1935 Cole Porter sastavio je "Počni Beguine", nostalgičnu ljubavnu pjesmu o otoku, u H ‑ tel Ritz u Parizu. Ali ovdje, na stvarnom beguinskom teritoriju, manje-više se izvodi samo za turiste, jer novi, perkijiji antilenski žanr zvan zouk dominira zračnim valovima. Istočna obala je također tamo gdje se nalaze tri moja omiljena hotela - Plein Soleil, Cap Est i L'Ilet Oscar. Na balkonu s pogledom na plimni otvor na Plein Soleilu, poslužen mi je savršen kontinentalni doručak s pahuljicama bol au chocolat i Palais des Th? s Darjeeling. Potom sam, šetajući ispod drveća poinciane nabijenog plamenovim cvjetovima, slijedio sam strmu stazu koja se vijugala od hotela do obale, gdje me je u svom čamcu na neurednom pristaništu čekao Alain Mongin, robustan čovjek s sijedim goajem. Odgurnuo se i ubacio u Baie du Fran? Ois. Plovili smo se kroz tirkizno plićak u dublje vode na putu do Baignoire de Josephine, plićaka od bijelog pijeska nazvanog po Martiniqueovoj najpoznatijoj kraljici ljepote.

Marie-Josfe-Rose Tascher de la Pagerie odrasla je na plantaži šećerne trske, ali tek kada je stigla u Europu na 1779, ona je izazvala pomutnju: nakon što je lepršala, brvnara brineta uhvatila simpatično oko Napoleona Bonapartea, ona bila okrunjena caricom Josephine. Međutim, kod kuće, Martiniquais ju je okrivio za Napoleonov edikt za vraćanje u ropstvo. Grude ovdje teško umiru. Njezin je statua u Fort-de-Franceu više puta oskvrnuta. Zadnji put kad je nestala glava, u 1991-u, vlasti su odustale od pokušaja da ga zamijene. Dok smo Mongin i ja prošli između dva otočića i približavali se istoimenoj pješčanici Josephine, spomenuo je da se ovdje buduća carica okupala kao mlada djevojka. (Otkrio sam ovo ironično, s obzirom na to da je Napoleonovo poznato ljubavno pismo molilo svoju suprugu da joj ne narušava prirodni miris tijela sapunom i vodom.) Ostali su brodovi već srušili sidro, a luđačka gomila mladića s kratkim frizurama plivala je u slanoj vodi. Mongin pojača svoj stereo. Na pumpanje zuka, životinje sa zabave razveselile su se i mahale koktelima. Skočio sam preko broda i veslao okolo tražeći anđeo na pjeskovitom dnu. Valovi isprani preko vanjskog grebena. Na kraju se gužva udaljila i ja sam dao ocean sebi. Spustivši se na svoj brod, Mongin sam pitao tko su ljudi. „Les militaires," on se smijao. Josephine bi bila označena ružičasto.

Francuska je ovdje stoljećima bila vojno prisutna: garnizon u Fort-de-Franceu izgrađen je u 1640-u radi zaštite luke od gusara i stranih mornarica. Ali sada povijesno središte grada karakteriziraju gradske kuće s zamršenim kovanim balkonima od željeza i trgovinama tkaninama koje prodaju provjerene medrese još uvijek omiljene žene određene dobi. Predstavljena iz Indije u 18. Stoljeću, lagana pamučna tkanina bila je idealna za tropsku klimu, a Martiniqueov vlastiti šareni način rada lagano je ispisan istim crtama kao i stil Empire iz Josephine doba: bluze bez ramena, lepršave suknje, štikle , i karakteristična kreolska kapa vezana u čvoru žilavog s više savjeta koji snažno označavaju romantičnu raspoloživost. (Jedan bod znači da je nosilac samac, četiri boda znači da je žena udana, ali sve ide.) Nisam nosio bod madre otkad sam ripao par Bermudskih gaćica dok sam kliznuo u kućnu bazu za vrijeme Little League proba. Ali ovdje je na Martiniqueu, posebno što su pokazale dame povrća na natkrivenom tržištu u Fort-de-Franceu, postojala izvjesna vatrenost zbog koje potajni tomboy može potajno zavidjeti.

"Allez, aliz,- dobacila je jedna od ogorčenih prodavačica dok sam pokušavao fotografirati njezine bukete garnis. Malo sam je otkucao rekavši da sam kuhar i uručio joj novčanicu od pet eura. U to se pretvorila u slatku, dodajući čak i komad bundeve u snop začinskog bilja. Na otoku se uzgajaju svi tropski proizvodi, cvijeće i začini koji se prodaju na tržištu na Rue Isambert. Na ulazu je bio parkiran kamion nabijen svježe ubranim ananasima; vozač je iskušao sočne kriške iskušenjima kupaca. Lutao sam od staje do stale lovački na muškatni oraščić, čisti kakao, zrna vanilije, kruh, Colombo prah i secer umaci napravljeni od chila od škotskog poklopca. Mogla bih sreću stajati cijeli dan kušajući zrelo voće, ali to bi značilo da nedostaje ručak.

Držeći se nabubrenih vrhova Le Carbeta s moje lijeve strane, odvezao sam se u brda i izgubio sam se tražeći otvor za Le Br? Das, jedan od ostrvskih visokih kreolskih restorana, kojim upravlja kuhar Jean-Charles Br? Das. Na svu sreću, banda građevinskih radnika građevine mašeći se znojila ispod svojih bakouas, veselo me usmjerio u pravom smjeru, tako da sam stigao samo lagano namršten. Brdasova supruga, Marie-Julie, pozdravila me je i pokazala mi u sjenom popločanom blagovaonici, gdje sam se spustio u sklopivu stolicu od tikovine dok je konobar donosio tanjur svježih fritala bakalara i ubod plantaže. Ovaj koktel dobrodošlice - sok od ruma, cimeta, guave, naranče i ananasa i štapić za šećernu trsku definitivno mi je vratio ravnotežu. Br? Das, svečani čovjek ozbiljnih ambicija, zavirio je iz kuhinje. "Moja maksima", objasnio je, mašući draperom obojenom riječima? la recherche des saveurs perdues. Zapravo, Brdusovo kuhanje manje je proustansko traženje izgubljenih okusa nego ažuriranje sastojaka poznatih kreolskom nepcu. Gljive rakije s proljetnim lukom, muškatnim oraščićem i češnjakom umanjene su u mjehurićasti sir Emmental. Njegov file svinjetine, pušen dva sata iznad školjki kokosovih oraha, bio je uparen s pireom od dašena, skromnim gomoljem koji se koristi u kućnim kuhinjama širom Kariba.

Unatoč iskušenju da zadržim, želio sam provesti malo vremena pod palmom. Na Martiniku, najbolje plaže su izvan sela Ste.-Anne na krajnjem jugu, ali uglavnom su gužve (posebno s gnjevnim gostima Club Meda) od mirnih, manjih koje favoriziraju mještani na zapadu. Boja pijeska je još jedna posebna razlika, zahvaljujući vulkanskoj planini Pelse, koja je posljednja eruptirala na prijelazu 20.st., zagušivši grad St. Pierre i prašinu plaža na Karibima prašinom pepela i pepela. Da bi dosegli skriveni Anse Couleuvre, zahtijevali su neustrašivu vožnju po neravnim cestama obrubljenim netaknutim raslinjem i prošlim divljim znakovima prelaska svinja, a potom znojnu šetnju pod krošnjama kišne šume. Vrijedilo je truda vidjeti plavi karipski poljubac crni pijesak. Uzak zaljev zauzela su dva snorkelera i obitelj s malom djecom željno kopajući u obilnu košaru za piknik. Volio sam osjećaj izoliranosti i tišine, daleko od minimalne vreve primorskih gradova na ovom području. Posjetitelji kao što su Paul Gauguin i autor Lafcadio Hearn prošli su stoljeće Le Carbet, St. Pierre i Le Pr? Cheur smatrali elegantnim, ali sada su malo izblijedjeli od sunca i prolaska vremena.

Nakon što sam zaboravio spakirati kremu za sunčanje ili flaširanu vodu, otišao sam potražiti osvježenje u nizu baraka za roštilj koji pruža obalu natrag u Le Carbet, oko 30 minuta južno. U Le Petibonumu stolovi su raspoređeni ispod platnenih streha na pijesku. Vlasnik, Guy Ferdinand, čarobnjak je s morskim plodovima: njegov lokalni albacore na žaru bio je uparen s kremastim sezamovim aiolijem kojeg sam želio namazati lopaticom. Uz tihi udarac, napravljen od soka limete, sirupa od šećerne trske i bijelog ruma, to je mjesto pogodilo kao rani večernji zalogaj.

Prolazeći kroz susjedni Bellefontaine, primijetio sam gomilu na obali. Ribari u drvenim čamcima veslali su se ulovom. Neki su prolaznici zavijali za surfanje kako bi im pomogli da povuku teške mreže, dok su drugi trčali skupljati lutalice koje su plivale po pijesku. Dok je sunce nisko padalo preko kokosovih dlanova, sićušne kokijske žabe počele su cvrčati u travi, zvučeći poput cvrčaka križanih s spavaćicama. Kupio sam čašicu kokosovog sorbeta od jedne dame koja je postavila svoj starinski sladoled na putu. ? aa? t?.

Shane Mitchell specijalni je dopisnik tvrtke T + L.

Dobivanje Tu

American Airlines svakodnevno ima uslugu povezivanja preko San Juana, Portorika, s većine američkih prolaza. Let traje oko dva sata.

Ostati

Cap Est Lagoon Resort & Spa Martinique najsofisticiranije odmaralište ima osamljenu plažu i bungalov apartmane. Le Fran? Ois; 596-596 / 548-080; capest.com; dvostruko od $ 500.

Velika vrijednost Maison d'H? Te de L'Ilet Oscar Plantažna kuća na privatnom otoku prepuna antikviteta. Le Fran? Ois; 596-696 / 453-330; ilet-oscar.com; dvostruko od $ 190.

Velika vrijednost Plein Soleil Šesnaest elegantnih, lijepih soba s pogledom na plimni otvor. Le Fran? Ois; 596-596 / 380-777; hotelpleinsoleil.fr; dvostruko od $ 216.

Jesti

Chez Carole U stražnjem dijelu paviljona na trgu Fort-de-Francea, ovaj nepretenciozni kreolski kafić? služi vrhunsku piletinu Colombo fritters od bakalara i bakalara. Grand March?, Fort-de-France; nema telefona; ručak za dva $ 30.

Chez Tante Arlette Probajte pladanj s morskim plodovima. ? Grand-Rivi re; 596-596 / 557-575; ručak za dva $ 114.

Le Br? Das Tanjur s potpisom kuhara mille-feuille foie gras i plantain. Sv-Josip; 596-596 / 576-552; večera za dva $ 140.

Le Petibonum Ne propustite tunu s roštilja s kreolskim umakom i ćevapčićem od marlina. Le Carbet; 596-596 / 780-434; ručak za dva $ 80.

TRGOVINA

Butik Ozier-Lafontaine Trgovina s tkaninom sa širokim izborom print pamučnih madra. 37 Rue Osman Duquesnay, Le Marin; 596-596 / 749-559.

Fr? Res Lauz? A čokoladice Slatkiši napravljeni od visokokvalitetnog kakaa, šećerne trske i ostalih tropskih sastojaka. 23 Route de Didier, Fort-de-France; 596-596 / 569-883.

Destilerija Neisson Jedan od otoka rhum Agricole destilerija ima kušaonicu. Le Carbet; 596-596 / 780-370.

Cap Est Lagoon Resort & Spa

Na ovom bijegu od apartmana 50 na najpoznatijoj istočnoj obali Martiniquea, toplice Guerlain i fuzijska kuhinja kreolski dodaju galski začin modernom hotelu plantaža ukrašenom živim madranskim tkaninama. Uzmi znak francuske klijentele i dotakni svoj ten euro-stil (čitaj: topless). Nakon zalaska sunca ples u čeličnim bubnjevima u dnevnom boravku. Zaustavite se u hotelskom restoranu, Le Belem, zbog jastoga na žaru.

Chez Carole

Ne propustite krepske farbe rakova Carole Michel ili pržene crvene grickalice na ovom skrivenom dragulju, smještenom usred tržišta prekrivenog voćem i povrćem.

Maison d'H? Te de L'Ilet Oscar

Sitna mrlja pijeska tik uz francuski karipski otok, „Oscar“ ima samo jednu zgradu: kuću iz 19-ovog stoljeća s četiri sobe za goste koje gledaju u akvamarinsku lagunu. Svakodnevni ulov pripremljen je u kreolskom stilu i poslužuje se u blagovaonici ispunjenoj starinama. ilet-oscar.com.

Plein Soleil

Akcenat je na kreolskom francuskom u ovoj ukusnoj kolekciji vila okrenutih prema uvali Thalemont. Restoran na otvorenom poslužuje začinjene farbe od rakova i domaće voće marinirano u metvici; mekane bijele spavaće sobe 16 imaju kapute s lanenim pokrivačima dostojne carice Josephine, Napoleonove žene - i porijeklom iz Martinika.